Fotografija i video su dva oka jedne glave. Naročito je tako u praćenju određenog događaja koji se sastoji od više manjih događanja. Fotografija bilježi i zarobljava trenutke kroz koje možete ćaskom proletjeti prelistavajući album, dok video grli cijelu priču, potpunu radnju s dubinom kretnji i zvukom koji prati sliku koja treperi više desetaka puta u sekundi.
“Ne treba nam video, neću ga nikad ni pogledat!”
Znaju se događati situacije kada dogovaramo posao s potencijalnim mladencima i ostalom klijentelom za druge evente, gdje naglase kako ne bi htjeli videosnimanje primjerice svadbe, krštenja, rođendana i sl. – žele samo fotografiranje. Osim što videosnimanje povećava budžet, klijenti znaju spominjati da im „to ne treba“, „nikad to neću pogledati“, „fotografija mi je bitnija“ itd. Zašto je tome tako? Nije nam cilj ovdje sukobiti fotografiju i videosnimanje, nego u pravom svjetlu predstaviti video kao ravnopravan medij. Ako poznata uzrečica veli da fotografija govori više od 1000 riječi, zamislite što tek može govoriti živa videosnimka sa zvukom.
Ljudi često fotografiju poistovjećuju s videosnimanjem. „Sve je to isto.“ Nije isto. Fotografija je jedan medij, video je drugi. Fotografija zarobljava trenutak i moćna je – ona je stari medij koji ima svoju snagu i vrijednost u umjetničkom smislu. Video je noviji medij koji je fotografiji dao glas i kretnju, dodatne dimenzije zbog kojih ga toliko volimo. Video je širu primjenu doživio tek nakon II. Sv. Rata komercijalizacijom i pojavljivanjem televizijskih postaja, dok se ozbiljna fotografija pojavljuje i prije I. Sv. Rata. Podsvjesno svi vjerojatno razmišljamo o fotografiji kao mediju koji je superioran videu – no kako je to u zbilji?
Video nije nešto na čemu se štedi
Čest razlog izostavljanja videosnimanja jest budžet. Videosnimanje ne bi trebalo biti nešto nauštrb čega se pokušava uštedjeti. Nismo mjerodavni da savjetujemo ostale na čemu se može uštedjeti, svatko zna svoje. Netko više voli cvijeće pa će ga naručiti iz Nizozemske , netko će više uložiti u posebnost hrane, dok će netko dati veliku lovu kako bi se vozao u svom autu iz snova na svoj najvažniji dan u životu. Ono što treba imati na umu je slijedeće – video je čuvar uspomena, a na uspomenama se ne bi trebalo štedjeti.
Jedna od zabluda koja prati videosnimanje i osobe koje jesu iza kamera jest ta da su snimatelji naporni i manje spontani, da je sve fake i da je video dodatna gnjavaža i kreator gužve za važne događaje poput svadbi, krštenja, fešti i sl. Video tehnologija je u zadnjih 30-ak godina znatno napredovala pa ćete teško u današnje vrijeme vidjeti snimatelje s 20kg teškom kamerom o ramenu koja je spojena na kabal koji strujom napaja reflektor koji kada svijetli u vas, 10 minuta poslije obnevidite. Kada govorimo o pravim modernim snimateljima/videografima s konkretnom i kvalitetnom opremom nove generacije, snimatelji mogu stati rame uz rame s fotografima kao ravnopravnim čuvarima vaših uspomena.
“Snimit će mi to susjedov mali, mobitelom.”
Posebnost današnjeg vremena je i u tome što svi imamo fotiće i kamere u svojim džepovima. Nema smisla pojašnjavati da se pametni telefoni ili digitalci ne mogu uspoređivati s profesionalnom opremom za fotkanje i snimanje, pa stoga i ideja kako „će mi to gosti snimiti mobitelom i imat ću video“ također otpada kao razlog neangažiranja videosnimatelja. Naravno da je zgodno imati u džepu nešto čime se može snimati bilo što u svakom trenutku, no kada su u pitanju bitne stvari poput raznih svečanosti i promocija, nije za igrati se s mobitelima i tetkom koja snima tabletom, vertikalno.
Jedan od najčešćih razloga za izbjegavanje videosnimanja jest taj da klijent tvrdi kako nikada neće ni pogledati to što je snimljeno. „Nikada“ je teška riječ. Naravno da primjerice većina mladenaca neće pogledati cijelu snimku svoje svadbe nekoliko mjeseci nakon što se ona dogodila, zašto i bi? Tek su im se slegli dojmovi te ukoliko je dan bio stresan i naporan, ne žele prolaziti ponovno kroz njega gledajući videosnimku svoje svadbe. No da ju nikada neće pogledati – to je već teže ostvarivo. Tu uskaču kratki video pregledi svadbi koji uglavnom za pozadinu imaju nekakvu pjesmu po odabiru. No doći će dani kada će se povećati broj članova obitelji ili će vam doći rodbina iz dalekih krajeva svijeta koja želi vidjeti kako je to bilo na vašoj svadbi jer oni nisu bili tamo – tada na scenu stupa puni video. Okej, naravno da ćete im pokazati i fotografije, no video je taj koji daje dodatnu dimenziju vašem danu, taj koji daje zvuk i emociju koja je punija.
Pravu snagu video ima u budućnosti
S današnjim vremenom i protekom godina, video kao medij sve više dobiva na značaju. Imati video za pokazati je mogućnost puštanja replaya najljepših dana svog života. Mogućnost ponovnog proživljavanja nečijeg zvuka smijanja i plesnih pokreta koji se ne mogu uhvatiti s nekoliko fotografija. Video vam ne bi trebao biti ništa manje bitan od fotografije. Pravu snagu video ima za više desetaka godina od događaja koji se snimao. Na videosnimkama ćemo svi za primjerice 30-ak godina biti puno mlađi, s manje bora, više sreće i energije u očima te okruženi ljudima kojih možda više neće biti oko nas – no na videu su tu, s nama, smiješe se, vidimo ih i čujemo.
