„A jel se ja baš moram slikati?“, „Nemoj mene ništa puno.“, „Ne znam ti se ja slikati.“, „Vidi me na šta ličim!“ Momci, ako se pronalazite među ovim rečenicama ili ste ih vi žene čuli od svojih jačih polovica kada se nađu pred profesionalnim fotografom, ne brinite, nije to ništa rijetko ni čudno. No ipak, idemo podublje istražiti ovaj fenomen koji nije specifičan samo za naše podneblje, nego je desetljećima kamen spoticanja u odnosima žena koje se fole fotkati i muškaraca koji baš i nisu fanovi toga da ih tamo neki lik/likuša naređuje i viče „Osmijeeeh!“
“To je nešto što žene rade.”
Što bi mogao biti zajednički problem svim muškarcima na svijetu koji hejtaju fotkanje? Prvenstveno, asocijacija na samo fotografiranje – „to je nešto što žene rade.“ Žene se fotkaju za časopise, za društvene mreže, fotkaju se reda radi – žene su te koje vole biti ispred objektiva fotoaparata i kamera… a muškarci baš i ne vole biti kao žene. Pretpostavka da su samo žene te koje se vole fotkati je samo predrasuda – i muškarci se vole fotkati, ali kako?
“Valjda me neće sprdat.”
Razmislimo, kada vidimo muškarca na fotografiji, a koju je on podijelio ili objavio po društvenim mrežama, uglavnom se tu radi o nečemu dovoljno macho, a da ne dođe do osude ili sprdanja od strane njegove ekipe: fotka s nogometa, slika s autom, fotka s roštiljanja ili slika iz lova i slični turbo muški motivi. Ozbiljno fotkanje sa svojom djevojkom ili ženom, po većini muškaraca, ne ulazi u taj razred prihvatljivih fotki, a realno braćo moja, trebalo bi. Ako je društveno prihvatljivo biti u vezi ili braku, nema ništa sporno u fotkanju sa svojom suprugom ili partnericom, a na vama je hoćete li to i objaviti pred većim brojem ljudi ili ostaviti za svoju privatnu kolekciju, obiteljsku zbirku i slično.
Samo se nasmiješite i budite svoji
Drage žene, muškarcima fotkanje treba predstaviti kao nešto sasvim normalno i opušteno, što zbilja i jest. Ne tupiti im da moraju biti ovakvi ili onakvi – bitno je da budu nasmiješeni i svoji, a takvi će biti samo ako su opušteni. Nenametljivo porazgovarajte ukoliko sumnjate da postoji neki veći problem poput stidljivosti i da se vaš muškarac baš i neće osjećati ugodno ispred stranca s fotoobjektivom. Jednostavno većina muškaraca ima sličan negativan stav prema fotkanju i taj stav se ne može promijeniti preko noći, ili još gore, promijeniti ne razgovarajući o tome. S vaše strane recept je jasan: učinite sve da znaju da svojom otvorenošću prema nečemu novom, i možda nelagodnom za njih, vama iskazuju ljubav, a s prvom uslikanom slikom, prema sebi nešto novo što će ih usrećiti, jer helou likovi, fotkanje nije bauk.
Recept je jednostavan
Alo fraeri, fotkanje je toliko banalna te normalna stvar i nema razloga za mrčenjem. Konkretno, ja sam fotograf i tek nedavno sam se našao u poziciji da me netko drugi fotka s mojom curom. Nisam znao kako ću se postaviti jer nakon više stotina photosessiona, prvi puta sam se našao ispred objektiva. Braćo, recept je jednostavan: zamislite da nema nikoga oko vas, opustite se, mazite se sa svojom ženom, poljubite ju, gledajte ju u oči, pogledate malo u fotografa, tu i tamo poslušate njegove upute, pogledate u nebo, zaplešete malo i dva sata prođu kao dvije minute, a slike ispadnu bolesno dobre. Fotograf je samo lik koji će vašu opuštenost i ljubav zaustaviti u vremenu.
Fotografija je za sve
Fotografija nije nešto što se gleda kroz prizmu sadašnjeg vremena, ona je puno veća od toga i ostaje za budućnost, za vašu djecu, unuke, povijest. Tako ostavljate trajni trag. Bili ste ovdje i voljeli ste. Fotografija je rezervirana za sve, ona ne bira, ona nije bezvezno i „reda radi“ škljocanje uz lažan osmijeh ili ukočenost. Fotografija je emocija, ona je tek zarobljavanje lijepog trenutka za vječnost i kao takvu je treba i shvatiti – i muškarci i žene podjednako.